Odredište: Južni Velebit - Crnopac - Put Malog princa

Polazište i dolazište: Parkiralište kod Prezida  (oko 1000 m)

Trajanje: Ukupno oko 6 sati hoda

Težina: Teška, ali ne duga te vrlo zanimljiva, markirana staza.

Visinska razlika: 300 m (vidi visinski profil)

Atraktivnost:  *** (od ***)

Uvod:

• "Na ovom putu zapravo vrijeme prestaje postojati, jer vas ljepota krajolika toliko obuzme da sve drugo zaboravite." kaže Slavko Tomerlin - Tatek, istraživač tog dijela Velebita i autor staza. Dakle, odabrana ruta - Put Malog princa je sigurno zanimljivija nego što je teža iako zahtijeva prilično planinarskog umijeća.
• Drugi dan smo odabrali kuk Velinac (koji dominira nad Karlobagom) i koji iako nije visok, ima fantastičan pogled na more.

• Tradicionalno, okupili smo se kod Prpe u petak  navečer, ispekli roštilj i družili se, a u subotu "rano" autom do Prezida te pješke do "Skloništa Tatekove Družine" na Crnopcu i kružnog Puta Malog princa. U nedjelju smo odradili manji izlet - Velinac i razišli se nakon kupanja u moru.

 Smještaj:

• Planinarski dom "PRPA" (927 m)
• Ostale mogućnosti (koje nismo realizirali) - Planinarsko sklonište Crnopac
• Za dodatne informacije o smještaju na Oštarijama pogledajte stranicu Baške Oštarije - pristup i mogućnosti za smještaj

Ruta:

2. dan:

• uspon na kuk Velinac
• kupanje
• razlaz

Opis rute

Crnopac

• Velebit na SummitPostu je napravio izvanredan opis Crnopca s fotografijama, kojemu je teško nešto dodati

• Izabrana je tzv sjeverna ruta kojom ima do skloništa Tatekove družine samo 40 min. Sa ceste Gračac - Prezid odvaja se loša makadamska cesta (prohodna za osobna vozila), lijevo unazad oko 1200 m prije tunela. Idući od Gračaca, vjerojatno je potrebno (zbog oštrine skretanja za odvojak) produljiti 200 m do ugibališta s lijeve strane ili do drugog odvojka za Crnopac te se okrenuti i vratiti do odvojka. Nakon 4 km je proširenje gdje se mogu parkirati auti.

• Markacije vode krateći cestu i laganim usponom stiže se do skloništa.Od skloništa, potrebno se vratiti 50 m i skrenuti desno, nizbrdo do raskršća gdje se odvaja staza za Bili kuk i Staza Malog princa.

• Ako želite obići i Kitu Gaćešinu, bolji izbor je prvo obići Put Malog princa. Odvojak za Bili kuk je otprilike na sredini između ovog raskršća i mjesta gdje se odvaja  staza za Kitu Gaćešinu s (završetka) Puta Malog princa (10 min s bilo koje strane).

• Put Malog princa je dobro markiran. Jedina nedoumica je bila da li se put nastavlja iz Konobu ili kroz Dvorska vrata. Konoba je ipak kratki slijepi odvojak, dok su vrata prolazna.

• Staza ima u promjeru samo 600 m, ali zahtijeva ipak 4 sata hoda-pentranja, ovisno o fotografiranjima, odmaranjima i razgledavanjima detalja.

{gallery}travels/velebit/central/velebit-2009_velinac/slides{/gallery}

Velinac

• Kuk koji dominira Karlobagom. Nije visok (965 m), ali zbog strmine prema moru, pruža nezaboravan doživljaj. Uspon, bolje reći silazak nije težak, oko sat hoda od ceste.

• Velincu se može prići iz Budaka ili s Premužićeve staze. S Premužićeve staze je lakši i kraći pristup. Autom se prilazi s odvojka Dabarske ceste za Kugiinu kuću - Skorpovac. Taj odvojak je oko 4 km od ceste Gospić - Karlobag, nakon odvojka za Ledenik. Tu prestaje asfalt i nastavlja se oko 4 km makadamom do oštrog desnog zavoja gdje Premužićeva staza sječe cestu. Tu je proširenje pogodno za parkiranje.Od raskršća, lagano nizbrdo, preko livada pa na greben. S grebena opet dolje, pokraj lokvi, spaja se staza iz Budaka  i slijedi kratki uspon na Velinac.

Sudionici:

• Adriana, Ljilja, Zdravko, Matej, Nino, Damir, Vjeko, Martin, Jurica, Dražen  - 10 duša

Zapisi:

• Najmalobrojniji VelebitXXXX do sada (ako izuzmemo prva dva '94. i '95), ali po mom skromnom mišljenju s najzanimljivijom turom.

• Privremeno smo odustali od Čobanca kojeg smo zamijenili roštiljem te drugi dan juhom od svježih velebitskih lisičarki.

• Nisam bio na stazi koja ima više ljestava, sajli i klinova u HR, iako je dobro osigurana (nigdje nisam trebao razmišljati gdje staviti nogu ili ruku) i nema visokih litica

• Od životinja smo vidjeli zmiju bjelicu i poskoka (nakon 10 godina planinarenja po Velebitu), zeca i puha.

• Naj: teško je izdvojiti, ali ipak: Zdenkova jama, Kičma i Bili kuk

Fotoalbumi: