• Veliki kozjak and Lubenovac

    from Hajdučki Kukovi
  • Krupa Canyon

    below Ravni Golubić
prev next

KATEGORIJE PLANINARSKIH PUTOVA i IZLETA 

Planinarske puteve možemo kategorizirati prema kondicijskoj zahtjevnosti te ostalim kararakteristikama puteva, vještina potrebnih za prelazak puta uzimajući u obzir i uvjete naterenu. Planinarski izlet, odnosno pojedina etapa izleta može obuhvatiti više planinarskih puteva raznih kategorija.

Kondicijska zahtjevnost

Kondicijska zahtjevnost je proporcionalna utrošku energije za prolazak puta. Ova skala (bez simbola) je (vjerojatno) preuzeta s web stranice PK Horizont, Velika Gorica. Neka druga hrvatska planinarska društva (HPD Runolist, HPD Zagreb Matica..) koriste sličnu skalu, koja, uglavnom, ne uključuje visinsku razliku koju treba savladati. Visinska razlika je kumulativna, tj. računa se kao zbroj svih uspona i koja je u uvijek veća od relativne visine odredišta u odnosu na polazište.

Težina Oznaka Simbol Duljina (sati hoda) Visinska razlika
 lagano  K1  < 5 h   < 500 m
 srednje teško  K2  5 - 7 h  < 1000 m
 teško  K3  7 - 9 h  < 1300 m
 vrlo teško  K4  >  9 h  > 1300 m

Procjenjene vrijednosti bi trebale odgovarati prosječnom planinaru u idealnim uvjetima s laganom naprtnjačom. U tu procjenu nisu uračunate pauze.

Neki faktori koji dodatno mogu utjecati na utrošak vremena:

  • težina naprtnjače
  • poteškoće s orijentacijom (nedostatak markacija i putokaza, magla), odnosno, lutanja
  • neprohodnost puteva - prirodna (prepreke na putu) ili gužva na trasi puta na zahtjevnijim dionicama
  • nakupljeni umor (na višednevnim turama)
  • ozljede, bolesti i druge tegobe (žuljevi i sl.)

Neke metode za procjenu kondicijiske zahtjevnosti možete naći u članku Procjena kondicijske zahtjevnosti.

Tehnička zahtjevnost 

Ocjena tehničke zahtjevnosti puta određuje skup potrebnih vještina za savladavanje puta. Definirana je načinima kretanja po putu, načinima osiguravanja i uvjetima na terenu. UIAA definira sljedeće kategorije takvih vještina (Mountain Qualification Labels - MQL):

 

Kategorija (HPS)

Naziv (HPS) Naziv (UIAA) Opis terena
1. A Ljetno planinarenje Mountain Walking and Trekking (summer) Nezahtjevni planinarski putovi i tereni na kojima ne postoje opasnosti od pada s visine niti zimski uvjeti.
2. B Zimsko planinarenje Winter Mountain Walking and Snowshoeing Snijegom prekriveni nezahtjevni planinarski putovi i tereni na kojima ne postoji opasnost od pada s visine niti lavinska opasnost 2. ili višeg stupnja
3. C Sportsko penjanje Sport Climbing (fixed equipment: gym, single pitch or multi-pitch) Sportski smjerovi na umjetnim i prirodnim stijenama; ferrate
4. D Stijensko penjanje Rock Climbing (with leader placed protection, and single or multi-pitch)  Nepotpuno opremljeni i neopremljeni smjerovi u prirodnim stijenama 
5.     Canyoning  
6. E Ledno penjanje Ice Climbing  Smjerovi koji nastaju zaleđivanjem tekuće vode koja natapa strmo, najčešće stjenovito pobočje pri niskim  temperaturama.
7. F Alpinizam Alpine Climbing
  • smjerovi u suhoj stijeni
  • zaleđeni slapovi
  • smjerovi koji nastaju preobrazbom snijega u led
  • teren bilo kojeg nagiba u cijelosti prekriven snijegom (npr.planinarski putovi, bespuća,snježne grape i grebeni)
  • ledenjaci
  • složeni teren kao kombinacija bilo kojih gore navedenih terena
8.  G Planinsko skijanje Ski Mountaineering Snijegom prekriveni planinski tereni na kojima ne postoji opasnost od pada s visine.

Te kategorije određuju i potrebnu kvalifikacju planinarskog vodiča (po UIAA standardu) za vođenje takvog izleta. Osnove, što pojedina kategorija ukjučuje, dane su u Planinarskom udžbeniku A. Čaplara, te članku Vodički standardi @ HPS, dok se više detalja može naći u UIAA standardu.  

Izleti opisani na ovom sajtu su unutar kategorija A - C. Ako kategorija nije navedena, podrazumijeva se A kategorija - ljetno planinarenje. 

Karakteristike puta koje utiču na tehničku zahtjevnost su:

  • strmina i širina puta
  • izloženost i opasnosti od pada
  • potreba upotrebe ruku (za ravnotežu i/ili napredovanje) 
  • potrebne penjačke vještine (čvrste tri točke...)
  • postojanje i učestalost osiguranja (rukohvati, uporišta, sajle, klinovi, ljestve..)
  • kvaliteta stijene (krušljivost)
  • duljina i strmina dionica prekrivenih snijegom i ledom te ledenjačkih dionica

Na ovom sajtu koristi se jednostavna klasifikacija tehničke zahtjevnosti puta s tri kategorije i dodatnom četvrtom (visokogorski put) koja je kompilacija preporuka donesenih na sastanku komisija za putove HPS-a, PSS-a, PZS-a održanog na Kalniku 2018. i klasifikacije Austrijskog planinarskog saveza (OAV). Dakako, u RH nema visokogorskih puteva. Ova klasifikacija poklapa se s klasifikacijom prema članku Planinarski putevi i markacije @HPS, a oznake su prema spomenutim preporukama. U RH  te se oznake (s trokutiima) tek počinju koristiti, dok su u Sloveniji i Austriji česte (u Sloveniji "trokuti" a u Austriji "boje"). 

Tehnička zahtjevnost Oznaka (HPS, PZS, PSS) Oznaka (OAV) Simbol Opis
lagano (bez posebne oznake) blau  
  • lakši putevi koji mogu biti uski i strmi
  • korištenje ruku nije potrebno
zahtjevno   rot  
  • pretežno uski putevi, često strmi s mogućim izloženim dionicama i opasnosti od pada
  • moguće kratke osigurane dionice
  • preporučena upotreba kacige, oprema za osiguranje nije nužna, ali pojedincima može zatrebati (posebno djeci i neiskusnima)
  • potrebnno je korisiti ruke za ravnotežu
vrlo zahtjevno   schwarz

   

  • uski, često strmi i izloženi putovi s opasnosti od pada
  • česte osigurane dionice koje zahtijevaju upotrebu ruku i za napredovanje
  • potreban siguran korak i ne bojati se visine
  • neophodna sigurnosna oprema (kaciga, penjački pojas i ipsilon) 
alpski (visokogorski) put   schwarz  
  • putevi i bespuće po izloženom stjenovitom terenu i visokogorju
  • izloženi i klizavi putovi s opasnosti od pada
  • moguće osigurane i neosigurane penjačke dionice, obavezna oprema za osiguranje
  • moguće snježne dionice i ledenjaci te moguća potrebna zimska oprema
  • opasnost od visinske bolesti
  • opasnost od lavina 2. ili višeg stupnja
 

Klinčani putevi (via ferrata)

Planinarski putovi težine "zahtjevno" i više uključuju osigurane putove zvane klinčane putove i/ili ferrate.

Pregled njihovih težina (pet stupnjeva) je dan u prezentaciji Vodički standardi @ HPS. Usporedba klasifikacije osiguranih putova može se naći u knjizi Zavarovane plezalne poti, autora Andreja Mašera u izdanju Sidarte.

Penjačke dionice

U člancima na sajtu neki putevi mogu imati penjačke detalje težine ne veće od II stupnja UIAA ljestvice (penjačka oprema nije potrebna).

Ostale tehničke kategorizacije

Druge zemlje (naročito alpske) imaju drugačije kategorizacije. Pregled švicarske i njemačke kategorizacije dan je u članku: Alpine Grades Calculator @ bergfreunde.de

Doljnja klasifikacija težine planinarskih staza može se naći u objavama izleta nekih hrvatskih planinarskih društava:.

  • T1 – nezahtjevno (bez upotrebe ruku i pomagala)
  • T2 – srednje zahtjevno (povremena upotreba ruku za ravnotežu, lagano penjanje)
  • T3 – zahtjevno (povremeno penjanje uz upotrebu ruku i pomagala – via ferrata, a zimi povremena upotreba dereza i cepina)
  • T4 – vrlo zahtjevno (duže i zahtjevnije dionice osiguranih putova, a zimi konstantna upotreba dereza i cepina)